na voljenog sina, brata i unuka

MIHAELA PIJETLOVIĆA

 Prošlo je 6 godina otkako si nas napustio. U tih 6 godina, puno toga se dogodilo. Sve bi bilo ljepše da si i ti s nama i da nas možeš nasmijati svojim forama. Volio si se družiti i bio si voljen. Razveseljavao si nas svojom pojavom. Prošle godine naša obitelj postala je bogatija za jednog člana - tvog nećaka Nikolu. Znam da bi se igrao i ludirao s njim jer si volio djecu i djeca su voljela tebe. Znam i da bi ga učio gluposti pa bi se ja ljutila na tebe. Ali znam i da bi uvijek bio tu za njega kao njegov prijatelj i da bi ti se sigurno povjerio. Znam da bi imao najboljeg uju na svijetu. Fali 
nam naš brat, sin, unuk, prijatelj. Fali nam onaj veseo, pametan i vrijedan dečko. Fali nam da je s nama svaki dan. Dok se ponovno ne sretnemo, ostaješ u našim molitvama, mislima i sjećanjima.

Vole te tvoje seke Mihaela i Tina, mama Marica i tata Dejan, bake Jelka i Marica te djedovi Radomir i Stjepan