Naša ljubav, naša tuga

Sjećanje na veselu, samosvjesnu i odgovornu mladost, koja je željela biti vrhunska fizičarka i filmska kritičarka, a kada je ostvarenje snova bilo na dohvat ruke... nešto se počelo kotrljati nizbrdo. Teško je zaustaviti kamen koji sa strme litice pada. Bila si briljantna, a mislila si da

nisi dovoljno dobra. S nama si. Živiš kroz fotografije, snimke na kojima si živa, nedovršene integrale, naše razgovore... Softyca spava kraj kutije sa tvojim stvarima. Često se čini kao da si tu. Samo, u tvojoj sobi na večer ne gori svjetlo, a crni mramor krasi bijelo cvijeće.

Spavaj mirno, TREVICA.