Draga moja voljena majko,

EMINA LULIĆ (STILINOVIĆ)

"Mogla si ranije otići, a nisi. Ostala si danima, godinama u bolu. Mogla si ranije okrenuti leđa, a nisi. Tražila si utjehu gdje ju je najmanje bilo. Mogla si zahtijevati poštovanje, a nisi. Savila si se u svoju rupu i šutjela si. Mogla si više vjerovati sebi, a nisi. Vjerovala si drugima bez pogovora. Mogla si biti samouvjerenija, a nisi. Trpjela si, mislila si tako treba. Mogla si biti opreznija, a nisi. Slijepo si slijedila njihova pravila. Mogla si manje mučiti sebe, a nisi. Namučila si se za vjekove. Mogla si biti pametnija, a nisi. Isključila si mozak slušajući druge. Mogla si više vremena posvetiti sebi, a nisi. Brinula si vjerno o drugima. Mogla si više voljeti sebe, a nisi. Voljela si druge za najsjajnije medalje. Mogla si tisuću stvari, a nisi. Jer si čovjek. A čovjek voli. Čovjek se boji. Čovjek griješi. Ali čovjek prašta. On se nada i vjeruje. Čovjek se rađa iz ljubavi. I umire u ljubavi."

Zauvijek tvoja Antonela