ZLATKU RADOŠEVIĆU

Doviđenja moj voljeni, neprežaljeni sine. Kruta sudbina nas je zadesila, da mi ti, koji si se nesebično trudio pomažući mi u svemu, u zimi moga života odeš. Pregolema je to tuga, ne može se riječima opisati. Još čujem tvoj glas, osjećam tvoju prisutnost i nisam svjesna moje goleme, tužne patnje.

Tvoja stara, slomljena majka