na naše drage roditelje

MIRKO MAMIĆ

Dragi i voljeni naši roditelji! Ponikli ste iz krških krajeva, gdje je nedostajalo svega,svega osim volje, rada, snage,vjere, ljubavi, hrabrosti i nade. Zajedno ste se uputili na ovozemaljsko životno putovanje, koje je bilo sve, samo ne lako. Bili ste hrabri i odlučni, na svome životnom putu, i zato vam hvala, na vašoj hrabrosti, odlučnosti, poniznosti i patnji. Hvala vam za veliko vaše srce i odanosti za svoju obitelj. Tužni smo, ali i ponosni! Tužni, što vas nema među nama, Ponosni, što smo vas imali!
TEŠKE I PONOSNE SU SUZE KOJE NIZ LICE LIJU, A JOŠ TEŽE I PONOSNIJE, ŠTO SE U NAMA KRIJU.

U vjeri i nadi, da ćemo se opet negdje sresti, Vaši sinovi, Petar, Ivica i Zdenko sa obiteljima