našoj dragoj školskoj kolegici, gospođi

mr. sc. LJUBI – LJUBICI RADMAN

U svemu si nam bila uzor. Visokoobrazovana, izuzetno načitana, komunikativna; u radu temeljita, uporna i posebno odgovorna u svemu, a posebno u svom profesionalnom radu. 
Kad smo se sastajali na brojnim našim jubilarnim maturalnim susretima koje si ti organizirala, rekli bi; -„ Evo naše Slavonke!“
Odgovor se odmah čuo: - „Ja sam po životu i radu građanka lijepog Osijeka, ali ja sam Dalmatinka. „
Iz svega navedenog što te krasilo teško je sve nabrojiti, bila si nam divna životna savjetnica. 
Našla si uvijek odgovore na naša brojna pitanja. Mnogo puta  i pismeno potvrdila. 
Posebno ti hvala na izdanoj knjizi  - „Gimnazija Osijek“  -kojom si nas i darivala, upisala u povijest školskog života grada Osijeka (generacija 1956/1957. 8b). 
Teško se mirimo da nisi među nama. 
U vjeri i nadi da ćemo se opet sresti sa tugom se opraštamo ponosni da smo te imali. 

Tvoje kolegice iz Gimnazije Osijek U ime svih nas K. P.