na našeg voljenog sina, brata i uju

IGORA LOVREKA

Utrni, majko, svjetla-
stadoše ponoćni hati.
U mrak se ruše i nestaju:
beznadni, bolesni sati.
Podaj mi cjelov. Neka mi
na blijedim usnama snije:
do tebe, majko nitko ih
jošte poljubio nije...
Usnut ću tako, s podsmjehom
Ko miris jesenjih ruža...
(Đuro Sudeta)

Anđele u svakom si našem danu, mama,seka, Igor i Miroslav