na voljenu suprugu, majku, svekrvu, baku i prabaku

BARU KRIŽANIĆ

Kada mi je teško i duša me boli,
gledam u nebo, jer tamo je netko
tko me voli i koga volim…
I gledam u nebo i misli se gube
umjesto da lakše je, još teže bude.
Mjeseci idu, dani lete,
sve češće pogledi k'nebu lete.
Iako te nema, znam da si tu,
da si uvijek sa mnom u duši i srcu….
Nedostaješ mi jako… Hvala svima koji te se sjećaju i posjećuju tvoj tihi dom.

Tvoj voljeni suprug Petar, djeca Zlatko i Mira, snaha Štefica te svi unuci i praunuci