na voljenog i neprežaljenog supruga

dr. KREŠIMIRA HRANILOVIĆA

Postojiš u svakoj suzi koja padne, u svakom trenu kada ti ime spomenem, kad poželim da te zagrlim, da te poljubim. (…)
Ti si moja čežnja davna,
moje nebo, moje sunce, moja duga,
moja sreća, moja radost, moja tuga
( Z. Runjić)
U tuzi i samoći, jesenskoj u ljubavi vječnoj,

tvoja Nada